Obožavam hranu

Hranu volim, obožavam hranu , volim hranu ja, tra la la la la!

Hrana je jedan od 4 jonska stupa mog života. Sline mi se i po majici cijede čim pomislim na hranu. Većinom ja ne jedem zato što sam gladna već zato što se želim stopiti sa tim divnim ,opijajućim , orgazmičkim seksi okusima svih mogućih milozvučja, želim da se razmile po mom jeziku, želim pulsiranje u srcu i orkestriranje u mozgu. Ili želim utjehu.

Čim ujutro otvorim oči, blicne mi pitanje - što li ću danas jesti ? No ne jedem odmah jer nisam jutarnji tip ,pa hranidbene misli uzbuđeno vriju do mog prvog obroka, planiranog ili ne.

I baš zato što obožavam hranu , često se pitam , Gdje li je nestala bakina kuhinja ? Gdje li su nestala pržena pileća jetrica za doručak (pržena na luku , začinjena češnjakom), uz koja se jedu BIJELE (nezdrave ?) žemlje iz najobičnije pekarne, a ne one iz plastičnih kvazipekara. Naravno da se takva hrana ne može jesti svaki dan, ja tu sada govorim kako su ona nestala u pojmu Zauvijek, kako su nestala u trendseterskim pomodarskim " kuhinjama " u kojima je forma važnija od sadržaja , a minimalizam u kalorijama važniji od zdravlja i zdrave pameti. Takva jetrica i slične doručkovne divote ( npr. šnita bijelog kruha sa putrom i pekmezom ) zamijenjena su bezglutenskim bljuvotinama i generičkim zobenim žitaricama, travama i sličnim. Čudim se ko pura dreku da sljedbenici tog trenda nisu još počeli rzati ili mukati.

I zato samo za njih, recept!

Doručak šampiona- Pileća jetrica

• 2 min dinstaj pola glavice crvenog luka na običnom ulju i debljoj tavi, a može i ona tanja pa će se sve lijepo zaljepiti za mackanje ( i ružno psovanje kad tavu morate oprati)

• na to hiti pileća jetrica ( kol. po želji, a meni su fina cekinova ), posoli, popapri, dinstaj, brzo miješaj, gotova su dok je jedan dio pomalo i (s)pržen

• pred kraj prženja začini sa sitno sjeckanim češnjakom

• gotovo za čas

• uz to ide isključivo bijeli ( nezdravi ? ) kruh ili žemlja, po mogućnosti iz kvartovske pekarne , iz bilo koje pekare osim iz kvazipekare

• preporučuje se tava sa debljim dnom, da se jetrica ne zaljepe

• preporučuje se NE dinstati jetrica prije odlaska na posao osim ako ne želite luksuzan i tres chic miris kose i tijela, foie gras

Evo, i sada dok ovo pišem ja njušim miris tih jetrica koja su me čekala za doručak u bakinom dvorištu! Da je Proust to ikada probao, ne bi pisao epopeje o frigidnim madeleine kolačićima, pisao bi o jetricama !

U spomen nikada zaboravljenih bakinih jetrica evo moje top liste suvremenih zločinaca protiv hrane:

1.Kulinarski natjecatelji na televiziji ; ne mogu se odlučiti da li su mi antipatičniji :

a) oni koji samo ( pohotno ) gledaju

b) oni koji se živčano i stresirano natječu

c) ili pak oni koji taj cirkus ocjenjuju

Spravljanje pašticade u 20 minuta ? Je, moš mislit !

Ove tri skupine stručnjaka neka ostanu neriješene.

2.Emisije tipa večere za pet: hrpa slinavaca neukusno brljavi po tanjurima i izgovaraju sebi pametne rečenice o hrani , pazeći da svakome nađu manu i usput to blesavo komentiraju. Nekima se posreći pa nađu i picinu dlaku u tanjuru.

3.Invazije dostava hrane: jasno je da ne stignemo kuhati svaki dan, ali manija motorističke ili biciklističke bande dostavne hrane je poprimila epidemiološke razmjere. Ima li ikakve razlike između radnika iz doba faraona, koji su na leđima teglili kamene blokove i ovih današnjih, koji na leđima tegle kutije sa hranom? Kada svojim malim biciklićima ili motorićima skreću u zavoj, samo što ih te kutije ne prevrnu.

4.I onda, " foodiji ". Tako su se samoprozvali, to sam od njih čula. Ne družim se sa njima, ne bi sebe tako izdala. Riječ je o sekti čiji pripadnici uglavnom ne kuhaju, o hrani ne znaju ništa i istinski ne poštuju hranu ali zato znaju sve o trendovskim spačkama . Kopriva je opet IN ! Eureka ! Vau ! Ja se sjećam da ju je moja baka brala na livadi iza kuće i radila je a la špinat . Svinjska mast je IN , a putar je OUT ! (Nisam sigurna, možda je i obratno? ) Ne mogu ih popratiti, skliski su ti mali gadovi, sline iz sezone u sezonu. Foodiji također znaju sve i o fensi restoranima i o kavama od algi i sličnim nebulozama. Sigurno vam se sada mota po glavi koliko ih iz svog kruga ljudi poznate i koliko su vas znali udaviti sa svojim slikama hrane koju su jeli na razvikanim mjestima a ispod tih slika sa već viđenim opisima divljenja ( "mmm, heaven !" ). Sektaši koji spadaju u vinske preseratore su zasebna kategorija i zaslužuju odvojeni osvrt.

No ipak, meni je najveći zločin protiv hrane ne kuhati nikada. Ko što reče jedna stara gospođa , iskusna kuharica: "*ebeš kuću u kojoj hrana ne "smrdi " ( pri tome je mislila na miris dinstanog luka, zelja i sl.domaćih mirisnih nuspojava ).

Idem razmišljati što li ću sada jesti..