Dnevnik kronične nejebice

Kod mene je nastupila. Sigurno je i kod mnogih od vas. Još uvijek mi nije jasno kada sam je samoproglasila. Da li je to bilo nakon zadnjeg tektonskog prekida ozbiljne seksom nabrijane veze (poslije kojeg je PRVO uslijedilo bezglavo osvetničko zavođenje i osvajanje muške čeljadi koje mi je služilo isključivo samopotvrdi (seksualne) vrijednosti.i ničem više!), da bi potom uslijedila duhovna obnova u smislu promišljanja o sebi samoj, o sebi kakva sam u vezi, o sebi kakva sam BEZVEZE . O sebi, o sebi , o sebi, a sa mnom u vezi i o svim ljudima koji su sa mnom vezani i neovisno o mojoj ljubavnoj vezi, jer sad (ne lezi vraže!) ja mahnito promišljam o sebi pa su svi oko mene u radijusu mojih supersenzibilnih ticala.

U svojoj duhovnoj obnovi sam se ( osim silnog promišljanja ) dosjetila baviti učenjem novog stranog jezika, tečajevima meditacije, odlascima na planinarske izlete, odlascima na gljivarske izlete, maratonskim gledanjem serija ( zabarkadirate se vikedom u kuću sa vrećicama čipsa a za sve prijatelje se pravite da vas nema i da ste negdje sa familijom važno morali otići pa odgledate sve 4 sezone dok vam se kralježnica ne ukoči ),upisivanjem pa i uspješnim završavanjem postdiplomskog obrazovnog programa, bjesomučnim partijanjima i opijanjima do jutarnjih sati, žestokim treniranjem da izbacim višak energije, eksperimentiranjima sa novim prijateljstvima (od toga sada naravno ništa- ostao mi je samo bljutavi okus u ustima a u glavi zbroj izgubljenih sati u keženjima i ispraznim riječima). A usput su u hodogram upala i ženska druženja sa izgubljenim dušama koje čeznu za princom na bijelom konju a onda i jebačem koji nikako da dođe, koja su u jednom času postala toliko simptomatična da sam se prepala i skužila da je moja duhovna obnova degenerirala i pretvorila se u vrijeme koje je brzo protutnjalo.

U seksualno i emocionalno iskusnim godinama života koliko imamo volje eksperimentirati sa raznim partnerima za koje naše iskusno nepce odmah zna da nisu pravi? Da li to vodi kroničnoj nejebici? Nakon koliko ona nastupa, za svakoga od nas ? Koje su njene posljedice, kako se ponašamo, kako tada izgledamo ? Da li nam oči izgledaju ko u gladnih vukova ili izgledamo ko beskućnici koji čekaju otvaranje pučke kuhinje? Da li u toj živčanosti možemo postići stanje duhovne obnove ?

Ne sjećam se kada sam zadnji put u javnosti vidjela par koji se toliko sočno i proždrljivo ljubi, toliko halapljivo da to izgleda kao da si mandule vade. Oni sanjoliki poljupci sa poluzatvorenim mutnim očima ( gotovo da im mogu čuti dah ), poljupci koji su njima učinili da je svijet oko njih stao. Poljupci od kojih svakom normalnom idu sline i dođe želja.Ili se nadvije oblačna sjeta i čežnja.

Da li je kronična nejebica nastupila svuda oko nas ?!